U proizvodnji automobila, koja je oko 1900. godine još bila u povojima, paljenje se za proizvođače automobila pokazalo kao „najzahtjevniji problem”, kako je primijetio izumitelj automobila Karl Benz.
Paljenje žarnim cijevima Gottlieba Daimlera predstavljalo je stalnu opasnost od požara, a sustavi paljenja pokretani akumulatorima ograničavali su domet automobila na samo nekoliko desetaka kilometara jer još nisu postojali integrirani sustavi poput današnjih alternatora koji bi punili akumulatore u vožnji.
Godine 1897. taj je problem naoko riješen: Arnold Zähringer, voditelj Boscheve tvornice, osmislio je rješenje. Umjesto pomicanja same masivne kotve kroz magnetsko polje, on je taj posao prepustio metalnoj navlaci koju je postavio oko kotve. Zähringerov izum patentiran je za Bosch u srpnju 1897. godine te je prvi magnet za paljenje ugrađen u motor vozila u jesen.
Inovativni uređaj za paljenje u teoriji je riješio problem paljenja za motore velike brzine s unutarnjim izgaranjem u vozilima. Međutim, slabost njegove izvedbe i dalje je bio složeni okidni mehanizam polužja potreban za stvaranje iskre za paljenje u komori za izgaranje. To je polužje trebalo novu izvedbu za svaki motor. Također je zahtijevalo često održavanje i bilo je podložno kvarovima.
Visoki napon
U ljeto 1901. godine Robert Bosch dao je Gottlobu Honoldu, svojem voditelju razvoja, upute za izvedbu sustava magneta za paljenje bez okidnog mehanizma polužja. Nakon samo nekoliko mjeseci Honold je predstavio svoj visokonaponski sustav magneta za paljenje temeljen na konceptu poznatom kao paljenje električnim lukom.
Uređaj je stvarao struju visokog napona kroz dvije zavojnice na kotvi.
Ta se struja provodila do svjećice preko kabelskog spoja. Struja visokog napona preskočila bi razmak između svojih elektroda u obliku iskre. Izvedba svjećice s dvije zasebne elektrode poznata je još od 1860-ih te ih je, među ostalima, u ispitivanjima paljenja s benzinskim motorima isprobao i Karl Benz, ali bez velikog uspjeha. U većini su se pokusa materijal korišten za izolaciju i elektrode pokazali neprikladnima.
Honold je razvio keramiku vrhunskih izolacijskih svojstava za izolacijsko tijelo i leguru otpornu na toplinu za elektrode. To je podiglo magnet za paljenje na tehnološki standard koji mu je, barem privremeno, jamčio veliki uspjeh.
Dana 7. siječnja kucnuo je čas – Bosch je prijavio patent za inovaciju. Čak i prije Prvog svjetskog rata magnet za paljenje postao je uobičajen u automobilima tako da je mogao osigurati snažan položaj na tržištu. U odnosu na manje od 50.000 proizvedenih niskonaponskih magneta za paljenje između 1897. i 1902. godine, proizvodnja je naglo porasla i 1912. godine došla do brojke od jednog milijuna.
Boschov izum bio prvi koji je jamčio pouzdano paljenje mješavine zraka i goriva u motorima s unutarnjim izgaranjem, što znači da su Boscheve svjećice jedan od faktora koji je doveo omogućio prekretnicu u automobilskoj industriji.
Zasebni uspjeh svjećice
Svjećica je bila zapravo samo nusproizvod koji je Bosch morao proizvoditi da bi mogao ponuditi potpuni sustav. Ali s vremenom je pretekla magnete za paljenje. Zanimljivo je napomenuti da je magnet za paljenje odavno nestao, a Bosch danas proizvodi više od 300 milijuna svjećica godišnje. Danas gotovo svi proizvođači vozila svoje povjerenje poklanjaju Bosch svjećicama kao dijelu njihove originalne opreme, a za vozače već dugi niz godina predstavljaju sinonim za kvalitetu i pouzdanost.
Bogati Bosch asortiman potražite u najbližoj CIAK Auto poslovnici, a dodatne informacije možete saznati pozivom na besplatni broj telefon 0800 33 88 ili upitom na mail prodaja@ciak-auto.hr