Nakon što smo pojasnili benzinske motore i princip rada na red je došao i dizel motor te njegov princip rada. Znamo da dizel motori nemaju svjećicu kao benzinski, a ako je tako, što onda pali smjesu u cilindru?
Da bi znali odgovor na to pitanje malo ćemo proći neke osnove dizel motora.
Znamo da kod benzinaca imamo svjećicu koja daje iskru u određenom trenutku te na taj način dobijemo eksploziju koje započinje jedan radni takt,kod dizela na mjestu svjećice stoji brizgaljka pored koje se nalazi grijač. Općenito je poznato da dizel motori imaju poprilično veću kompresiju nego benzinski, na naše pitanje što pali smjesu u komori za sagorijevanje, kompresija tj. temperatura koja se dobije povećanom kompresijom.

U određenom trenutku ECU ubrizgava gorivo u komoru za sagorijevanje koja je puna vrućeg zraka te tada dolazi do zapaljenja goriva i početka našeg takta. Razlog tome je način na koji se vrši paljenje smjese unutar samog cilindra i kako mi možemo to pratiti tj. kako možemo odrediti ECU motora parametre da cijela stvar funkcionira.

Kako smo pričali, cijela radnja se odvija u četiri takta:
1.Usisavanje zraka (bez goriva za razliku od benzinaca)
2.Tlačenje zraka do trenutka dolaska klipa u GMT položaj (gornja mrtva točka)
3.Paljenje smjese pomoću ubrizgavanja goriva direktno u komoru za sagorijevanje
4.Pražnjenje cilindra ili ispuh

Nakon toga se postupak ponavlja po svakom cilindru zasebno i tako u stvari dobivamo ujednačen rad motora po svakom cilindru.
To su naša četiri takta i zato te motore nazivamo ujedno i četverotaktni motori.

Sada kada znamo kako taj dio radi moramo reći kako dobivamo gorivo te na koji način vršimo zapaljenje smjese i to u točno određenom trenutku kada nam je to potrebno.

Za to nam je potreban injektor ili popularno nazvana “dizna“ koja radi na visokim tlakovima (1000-2400bar) što ovisi o tipu ubrizgavanja te generaciji motora.

Injektor je, kako i vidimo na slikama, poprilično složen dio koji se sastoji od povećeg broja malih pokretnih dijelova. Svaki od njih je zadužen za jedan dio radnje samog injektora no ono što je najvažnije, neki od njih su iznimno sitni te se popravak i izmjena nekih dijelova u injektoru vrši mikroskopom. Do našeg injektora dolazi gorivo preko električne pumpe kao dobavne (ne kod svih vozila) do glavne koja je zadužena za visok pritisak goriva prema injektoru.

Zašto je to tako?

Injektor na samom vrhu ima sitne mikroskopske rupice kroz koje prolazi gorivo, cilj je da dobijemo jednako raspoređeno gorivo po cijeloj komori u obliku “magle“ za što bolju iskoristivost tog istog goriva. Samo ubrizgavanje goriva se vrši u određenom trenutku rada motora koji prati ECU motora pomoću senzora. Taj dio je isti kao i na benzinskom motoru i to smo spomenuli prošli puta no nije na odmet da ponovimo gradivo.

Zadnje što nam je ostalo da spomenemo u cijelom ovom sistemu je senzor radilice. Pričali smo gore da se ubrizgavanje goriva vrši u trenutku motora u GMT položaju no kada je taj položaj i kako motor zna da je taj položaj?

Radi se o senzoru radilice koji čita okretaje radilice motora i na svakih 360° on daje signal ECU (procesoru motora) da vrši ubrizgavanje pomoću našeg injektora u komoru za sagorijevanje.
Zvuči komplicirano ali je poprilično jednostavno jedino što se brzina tih radnji mjeri u 1ms=0,001 s.

Ovdje je jedna od varijanti senzora što ovisi o proizvođaču vozila.
Njegov zadatak je da čita male zubiće na unutarnjem ili vanjskom dijelu radilice te kada naiđe na dupli zub, to mu je oznaka ili signal da je krug radilice završen tj. napravio je krug od 360°.

S obzirom da smo zaključili kako radi dizelski i benzinski motor, možemo reći da nam je sada cijela podjela motora po principu rada puno jasnija.

Budite dobri, čuvajte svoja vozila i redovito vodite brigu o njima, a za sve ostalo, tu vam je CIAK Auto!.